O PISCU:
Eugene Ionesco je francuski dramatičar rumunjskog podrijetla. Jedan je od najistaknutijih predstavnika antiteatra. Rođen je 1909., a umro 1994. godine. U književnost ulazi zbirkom pjesama ''Elegije za sićušna bića''. Dramskom se književnošću počeo baviti sasvim slučajno. Antikomad ''Ćelava pjevačica'' mu je donio jedno od značajnijih mjesta među predstavnicima avangardnog teatra. Ostala djela: ''Instrukcija'', ''Žrtve dužnosti'', ''Poduka'', ''Nosorog'', ''Kralj umire'' i dr.

VRIJEME RADNJE: večer
MJESTO RADNJE: stan g. i gđe Smith

ANALIZA JEZIKA I STILA:
epiteti: visoka i prekrupna, premalena i premršava
usporedbe: kao lađa, kao liječnik i njegov brod

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
gđa i g. Smith
gđa i g. Martin
Mary, sluškinja
Vatrogasni kapetan

UKRATKO:
Jednoj tipičnoj engleskoj obitelji dolazi u posjet druga tipična engleska obitelj i one razgovaraju. Umjesto uobičajenog dramskog zapleta, temelj radnje postaje razgovor, odnosno jezik sveden na niz konvencionalnih fraza i besmislenih klišeja čime jezik prestaje biti sredstvo komunikacije, a to vodi ka gubitku svakog ljudskog zajedništva te vodi lica u izoliranost i otuđenje.

KRATAK SADRŽAJ:
Radnja počinje u tipičnom engleskom domu s tipičnom engleskom obitelji - obitelji Smith. Gospodin Smith čita novine i saznaje za smrt Bobbyja Watsona. Iz jednog besmislenog imena i smrti te iste osobe, Smithovi upoznaju čitatelje s obitelji Watson, u kojoj se svi zovu Bobby, a prezivaju Watson. Tada na scenu dolazi sluškinja Mary koja Smithovima opisuje svoj dan, te im se ujedno predstavlja kao njihova sluškinja. Kao replika njezinom kratkom monologu, Smithovi ponavljaju sve što je ona rekla i nadaju se da je da je dan provela radeći baš to. Potom dolaze i Martinovi, bračni par, koji ulaze u kuću i sjedaju za stol. Tada Ionesco započinje sa ironiziranjem njihovog bračnog odnosa. Martinovi, unatoč činjenici da su vjenčani, počnu sa upoznavanjem i iznošenjem vlastite prošlosti. Nakon činjenica da su iz istog mjesta, da su iste godine došli u London, da žive u istom stanu i da imaju istu djecu, njih dvoje shvaćaju da su bračni par. Tada na scenu dolazi Mary i negira sve što su Martinovi rekli tvrdeći da to uopće nisu oni te da je sve što su rekli neistinito. Tada se konačno pojavljuju i Smithovi te počnu razgovarati s Martinovima, no usred razgovora začuje se zvono na ulaznim vratima. Nakon što se zvono čulo nekoliko puta i na vratima nije bilo nikog, gospođa Smith odustala je od otvaranja. No kada se zvono čulo još jednom, gospodin Smith otišao je vidjeti tko je i na vratima je bio vatrogasni kapetan. Nakon što su utvrdili da vatrogasni kapetan nije zvonio prije, taj je isti počeo pričati svoje doživljaje, imajući na umu da mora ići čim ga pozovu. Njegove su priče besmislene, apsurdne i neistinite, no zabavljaju Martinove i Smithove koji uvijek imaju nekakve komentare i stalno mole kapetana da im još priča. No ponovo dolazi Mary, te se otkriva simpatija između nje i kapetana. Nakon toga, kapetan odlazi, svi ga isprate i vrate se na svoja mjesta. Nadalje, započinje potpuna destrukcija normalne konverzacije, a kasnije se i rečenice razbijaju, pa riječi, te na kraju dolazimo do besmislenog izvikivanja slova bez ikakvog reda. Tako ova drama završava u stilu teatra apsurda, uz posebnost tog djela koje mu daje velik status unutar tog pokreta. Odlika koja se nije koristila u djelima drugih autora teatra apsurda, ali je kod Ionesca bila česta pojava - onesposobljavanje jezika kao sredstva normalne konverzacije među ljudima njegovom destrukcijom. No na kraju, kada se nakon destrukcije jezika svjetla ugase i svi ušute, drama počinje ispočetka, no ovaj put započinje s Martinovima, a ne sa Smithovima. Tada se počinje spuštati zastor.