ČUVAJ SE SENJSKE RUKE - AUGUST ŠENOA

Bilješke o piscu:
August Šenoa rođen je 14. studenog 1838. godine. Radio je u mnogim uredništvima, pa i u „Vijencu“, najznačajnijem hrvatskom časopisu XIX. stoljeća. Punih dvadeset godina aktivno se bavio književnošću. Njegov prvi i najuspjeliji roman bio je „Zlatarevo zlato“. Napisao je još i: „Seljačka buna“, „Čuvaj se senjske ruke“, „Prosjak Luka“, „Barun Ivica“, „Branka“, „Mladi gospodin“, „Ilijina oporuka“, „Vladimir“, „Pruski kralj“ i još mnogo drugih djela. Osim što je pisao dijela u prozi, pisao je i poeziju. Neke od njegovih najpoznatijih lirskih pjesama su: „Budi svoj“, „Radi“, „Napitnica budućnosti“, „Bohinjsko jezero“, „Zagreb“ i „Na Ozilju gradu“.
Prije smrti pisao je djelo „Kletva“. Šenoa ga nije dovršio, ali Josip Eugen Tomić je. August Šenoa umro je 13. prosinca 1881. i Zagrebu.


Mjesto radnje:
Vrbnik na otoku Krku, Venecija, Senj, Orlovo Gnijezdo, Gradec (Grac)

Vrijeme radnje:
1600., 1601. i 1614. godine

Tema:
Borbe uskoka i Mlečana

Osnovna misao:
Treba braniti svoj zavičaj. Narod koji je mek, pokoran i poslušan čeka ropstvo i tuđinska vlast. Narod koji je ponosan, hrabar i prkosan, izborit će i dočekati svoju slobodu.

Problematika koja se obrađuje u djelu:
Povijesna zbivanja s početka 17. stoljeća kad je Senj bio pod austrijskom vladavinom. U to vrijeme uskoci su branili Jadransko more od Mlečana, dok su na kopnu branili austrijsku carevinu od Turaka. Bili su trn u oku Mlečana koji su ih pokušali na prijevaru otjerati iz grada. Šenoa veliča borbu svog naroda za slobodu. Knjiga poručuje da se od tuđinske vlasti može osloboditi samo onaj narod koji se za to sam izbori.

Kompozicija djela:
Uvod: Uskok Juriša Orlović spašava Dumu iz ruku Mletka Vittoria.
Zaplet: Mletački biskup de Dominis sprema propast Senju i uskocima.
Vrhunac: Uskoci vođeni Jurišom Orlovićem provaljuju u Senj i ubijaju
Rabatu i Capogrossa.
Rasplet: Rabata je ubijen i Mlečani su svladani.
Završetak: Uskoci su opet slobodni, a Senjom je zavladao mir.


Kratki sadržaj:
Senjski uskoci stalni su trn u oku Mlečana. Oni služe austrijskome caru i brane more od Mlečana i kopno od Turaka. Ponosni su, hrabri i odani svome gradu i kraju. Austrijski general Rabata, koji služi i Veneciji, sprema uskocima smrt, a građanima Senja izgon. U tome mu pomaže izdajnički biskup de Dominis. Redovnik Cipriano javlja uskocima o dolazećoj nesreći, pa oni bježe na Orlovo Gnijezdo. Rabata ulazi s vojskom u grad i naređuje smaknuće kneza Posedarića. Uskoci pod vodstvom vojvode Juriše Orlovića upadaju u grad i oslobađaju ga. Sluge Mletačke Republike Rabata i Antonija Capogrossu stigla je pravedna kazna. Senjom je opet zavladao mir, a Klara Posedarić i mladi uskočki vojvoda Đure Daničić sklapaju brak. A goli kamen i senjska bura i danas nose poruku: “Čuvaj se senjske ruke!”
Prepričavanje jedne epizode po izboru:
Mletački gospodin Vittorio je htio oženiti krčanku Dumu. Ona se tomu protivi i po buri bježi. On je sa svojom četom lovi do rta. Duma skače junaku Juriši Orloviću u ruke, a on počne veslati prema pučini. Ljutiti
Vittorio počne viče za njima, ali uzalud. Duma je spašena.
Analiza likova:
Carski kapetan Danilo Barbo bio je jak, žilav, “Pod kratkim čelom stajaše mu širok nos, oblo lice urešeno tankim brcima i španjolskom bradicom.”, “Duga, ne gusta kosa, razdijeljena u dvoje, padaše mu na bjeli vezeni ovratnjak.” “…bijaše odjeven zobunom od crne kože, žutih rukava…” plemić, senjski zapovjednik, prijatelj i zaštitnik uskoka, pošten i istinoljubiv.
“Gledajte na mom srcu ova tri križa! To je moja majka, moja sestra i moje sestre i – vaše dijete, tri žrtve vašeg nemilosrđa. Evo ja vam poklanjam te tri žrtve, ja se odričem osvete, ali ostavite ovaj bijedni narod na miru.” – Spreman je odustati od osvete zbog smrti svoje majke, sestre i njenog djeteta koje je skrivio Rabata, a zauzvrat traži od Rabate spas uskoka.

General Josip Rabata je visok, jak “…nisko, prignuto čelo, gusto nabrane vjeđe nad blijedim modrim očima…”, “… pod krupnim nosom stiskale se čvrsto debele usnice…”, “Rabata je izdajica svijetle krune, čovjek naprasit, krvolok, ali opet slab i kukavica; Rabata je zadužen i rastrošen.” – carev punomoćnik, zlotvor, rastrošan, živi u dugovima, zapravo je kukavica, izdajica austrijskog cara, radi za Mlečane, naređuje ubojstvo kneza Posedarića i izgon uskoka, pod vodstvom Juriše Orlovića uskoci mu spremaju pravednu presudu i ubijaju ga u kaštelu.

Knez Martin Posedarić bio je udovac, visok, "…lice mu bijaše duguljasto, blijedo, ali krasno, crno mu je oko igralo kao munja na moru, crna mu brada padala do pojasa, kosa mu bijaše kratka pristignuta." senjski plemić, "Ja sam knez, plemić, vlastelin i nijesam plaćenik, ja ostajem da čuvam stari svoj dvor i grb koji je svijetao pred svijetlom i carstvom." po naređenju Rabate odrubljena mu je glava.

Uskok Juriša Orlović bio je “…visok, zoran junak, široka čela, orlova nosa, duguljasta lica.”, “Vaša duša, moja glava.” – Juriša je odan Senju i uskocima, spašava Dumu i uzima je za ženu, bježi s četom uskoka na Orlovo Gnijezdo da ne padne u mletačko ropstvo. Bori se protiv Turaka i bježi iz njihova ropstva.

Poručnik Antonio Capogrosso je sluga Mletačke Republike, desna ruka Rabate, uskoci ga ubijaju zbog svega zla što je nanio Senju.

Dojam o djelu:
Uzbudljiv povijesni roman koji govori o volji snazi našeg naroda da
se brani i čuva rodnu grudu. Djelo je u meni pobudilo osjećaj ponosa.