Bilješke o piscu:
Ivana Brlić Mažuranić rođena je 1874. godine u Ogulinu. Jedan dio svog djetinjstva provela je u rodnom gradu, a preostali u Zagrebu u djedovoj kući. Udala se u osamnaestoj godini za dr. Vatroslava Brlića. Bila je vrlo obrazovana i načitana, govorila je i pisala francuski, njemački, ruski i engleski. Svjetsku slavu i glas «hrvatskog Andersena» stekla je djelima «Priče iz davnine» i «Čudnovate zgode šegrta Hlapića». Ta djela su doživjela velik broj izdanja i prevedene su na petnaestak jezika. Ivana Brlić Mažuranić je naša prva spisateljica - akademik, a dva put je predložena za Nobelovu nagradu iz područja književnosti. Umrla je u Zagrebu 1938. godine.

Vrsta djela:
Bajka u prozi

Mjesto radnje:
Šuma, krčevina

Vrijeme radnje:
Vrlo davno doba

Tema:
Potjehovo traženje istine

Ideja:
Trebamo slušati svoje srce jer ono ne može pogriješiti kao razum

Kratki sadržaj:
Starac Vjest živio je sa svoja tri unuka na jednoj krčevini u staroj bukovoj gori. Jednog proljetnog jutra poslao ih je u šumu da vide što je s pčelama. U šumi je bilo još mračno i hladno od zime pa su pozvali Svarožića da im donese svjetlost. Svarožić im je pokazao svijet i rekao im da ostanu uz djeda i pomažu mu dok ne umre. Kad su se vratili kući, zaboravili su što im je Svarožić rekao i tada je Bjesomar, koji je mrzio Vjesta jer ga je gušio dim njegove svete vatre (simbol poštenja), poslao svoje male bjesove da obmanu unuke i tako uništi starca. I Marun i Ljutiša su podlegnuli riječima malih bjesova, ali Potjeh je ostao pri istini i pošao ju je tražiti. Njegov bjes ga je pokušavao obmanuti cijelu godinu, ali Potjeh je ostao pošten kao i prije dok su njegova braća postajala sve tvrđeg srca. Tako su zamalo ubila vlastitog djeda, a uto je Potjeh poginuo kad je saznao istinu i da se ogriješio o djeda kojeg nije smio napustiti, poginuo i njegov bjes je počeo cičati i vrištati od žalosti. Tako su bjesovi braće iskočili iz njihovih torbi i oni su potrčali i spasili djeda... Zatim su sva trojica pošla do Svarožićevih dvora pred kojima je Potjeh sjedio i plakao jer nije mogao ući i djed je umro za njega i proveo ga kroz vrata... Bjesomar je od ljutnje odrezao rogove svoj trojici bjesova, ali njegova sramota i neuspjeh su ostali. Likovi: starac Vjest njegovi unuci: Marun, Ljutiša, Potjeh Svarožić Bjesomar Potjehov bjes

Analiza likova:
Vjest Mudar i pošten starac, spreman na oprost i žrtvu za dobro.

Marun Slabog karaktera, povodljiv, lakovjeran i nepromišljen, od zaslijepljenosti bogatstvom mu srce potpuno otvrdne.

Ljutiša Također slabog karaktera i povodljiv, lakovjeran i nepromišljen, ali mu srce od borbi nije toliko otvrdnulo.

Potjeh Iskren, prezire laži i prijetvorbe, jedini nije poslušao bjes, greška mu je u tome što nije slušao svoje srce, poginuo je za istinu.

Svarožić: Simbol Sunca, Boga; «zlatno momče», mudar i pun dobrih savjeta za život.

Bjesomar: Zao, mrzi Vjesta zbog vatre i dima koji ga je gušio, želi ovladati Potjehom i braćom kako ni se riješio starca, za neuspjeh krivi druge, sklon ljutnji.

Potjehov bjes:
Malen i crn, izuzetno vragolast i uporan iako tu upornost pokreće strah od Bjesomara, no u njemu se skrivaju i pozitivne strane koje se pokažu u njegovom žaljenju za poginulim Potjehom, priviknuo se na Potjeha i njegove pozitivne osobine