|
Bilješke o piscu:
 O hrvatskom renesansnom komediografu Marinu Držiću nije se sačuvalo mnogo biografskih podataka. Rodio se on, vjerojatno, 1508. g. u Dubrovniku, i odrastao u tom gradu u doba cvjetanja renesansne kulture i umjetnosti. Potječe iz pučanske obitelji, koja se borila s velikim financijskim teškoćama, imao je petero braće i šest sestara, a jedan Marinov brat bio je poznati dubrovački slikar Vlaho. U Dubrovniku je Marin polazio školu koju su pohađali svi dubrovački mladići. Do svoje tridesete godine sudjelovao je zajedno s ocem i braćom u brojnim trgovačkim poslovima. Godine 1538. dobiva mjesto orguljaša u crkvi, a iste godine dubrovačka mu je vlada odobrila novčanu pomoć te se on uputio na studij u toskanski grad Sienu. Godine 1541. izabran je za studentskog rektora. U Veneciji 1567. godine umire. Pokopan je u crkvi sv. Ivana i Pavla. Marin Držić stvorio je bogat i raznolik književni opus, koji je nažalost, jednim dijelom izgubljen ili nepotpuno sačuvan. Mnoge njegove komedijem došle su do nas tek u krnjem obliku, a za komediju Pomet znade se samo iz arhivskih podataka : prikazivala se godine 1548. u Dubrovniku. Držićeve stihom pisane pastirske igre: Tirena, Venera i Adon, Džuho Kerpeta i Grižuha. Držićeve komedije: Dundo Maroje, Arkulin, Skup Tripče de Utolče, Pjerin.
Bilješke o djelu:
Novela od Stanca ("Šala sa Stancem") je kratka novela od jednog čina u nekoliko prizora i u dvanaesteričkim sithovima. Djelo je farsa (kratka komediija, dramska igra), prvi je put prikazana 1550 g. na svadbi Martolice Zamanjića. Djelo govori o mladim Dubrovčanima koji se žele zabaviti u karnevalskoj noći. Susreću se sa starim Stancem koji je došao u Dubrovnik da proda jare i nešto sitnica. Držić je ovu kratku komediju savršeno složio i u ovoj je komediji iskazao lakovjernost.
Kratki sadržaj:
Uvod
Komedija započinje razgovorom između Vlaha, Miha i Dživa Pešice koji su izašli od kuće što njihovi roditelji nisu znali.
Zaplet
Zaplet započinje kada Dživo odluči napravit šalu starcu koji je došao u grad da proda jare i nešto robe. Starčeva želja je da se pomladi jer ima mladu ženu kod kuće.
Vrhunac
Dživo govori starcu kako je i on jednom došao u grad i kako su ga vile pomladile. Stanac kad je to čuo odmah je poželio da i njega pomlade i poslušao je Dživa koji je lijepo isplanirao šalu tako što je maskirane vile skupio oko Stanca da mu otplešu kolo. Stanac zaspe u nadi da će se pomladiti.
Kraj
Komedija završava tako što se Stanac probudi obrijan i bez kozleta. Tek je tada shvatio da je prevaren.
Komično u djelu:
U ovom djelu pronašla sam nekoliko komičnih prizora kao što je razgovor između Vlaha i Miha tj. kada je Miho govorio kako izlazi iz kuće dok njegovi roditelji misle da on spava.
Citat – Miho: (str. 24.)
"Bogme imam smješna oca!
Kuću mi zatvori, ma ja, kad večeram,
fengam poći leći gori; a ja ti omjeram
kako ću se kalat niz njeku funjestru
i, kad pođu svi spat, obučen se u pjastru;
čelatu na glavu, brokjer na bedru učas
stavim, a rđavu ovu mčinu na pas,
pak se niz konopac na ulicu kalam,
a mudri moj otac u odru mni da sam."
Još je jedan prizor koji mi se sviđa a to je prizor kada Dživo govori Stancu kako je i on jednom došao u grad i kako je bio star a vile su ga pomladile. U tom se prizoru vidi lakovjernost ljudi.
Citat – Dživo: (str. 30-31.)
"Jednjojzi Perlica, drugojzi Kitica,
tretjojzi Pavica, a Propumanica
četvrtoj biješe ime; ma biješe Pavica
batesa nad svime, koja penga lica.
S sobom me na dvore te vile vodiše
i mene do zore slastima pojiše.
Svukoh se otada iz jak zmija,
otpade mi brada, idoše dlake tja;
a mlada kožica lašti se na meni
kakono plitica na kojoj pisma ni.
Ja ostah mlad! Što, mlad? Domaća mene već
ne poznavaše tad ni kt'jaše sa mnome leć;
veljaše: "Neću te! ti nijesi ki si bio!"
Ali 'oj kosti ćute!"
|
