Bilješke o piscu:
Dante Alighieri bio je talijanski nacionalni pjesnik, rodom iz Firence. Živio je do smrti u progonstvu jer se miješao u politiku te nakon pobjede protivničke stranke bio prognan. Kao političar, filozof i tvorac književnog talijanskog jezika ostavio je mnoga djela (nedovršena filizofska rasprava Gozba i politički traktat O monarhiji). Književni rad počeo je zbirkom pjesama Vita Nuova (Novi život) koju je posvetio svojoj mladenačkoj ljubavi Beatrice. U želji da ju uzvisi, nakon njene smrti Dante započinje s Božanstvenom komedijom koja se sastoji od 100 pjevanja te je to bila savršena brojka u to doba. Sastoji se od tri dijela i to Pakla, Čistilišta i Raja (svako ima 33 pjevanja + jedno uvodno). To djelo bilo je najveće dostignuće srednjovjekovne literature i jedno je od najvećih književnih dostignuća čovječanstva.

Sadržaj:
Peto pjevanje
Ovo pjevanje spada u drugi krug pakla i u njemu se nalaze griješni ljubavnici. Oni su počinili grijeh jer su bili ljubavnici tj. uništili su život ljudi koji nisu bili krivi. Kazna za taj grijeh je da cijelo vrijeme puše oluja te oni nikada nemaju mira. Dante je duboko u paklu i nailazi na krugove koji su sve manji, a muke sve veće, jače i gore. U drugom krugu susrećemo Minosa, Didonu, Kleopatru, Parisa, Ahilu, Tristana, Semiramidu i ostale likove iz mitova i priča. Minos, mudar mitski kralj, je po Danteovom shvaćanju sudac na ulazu (“Tu Minos strašan, zubima režeć stoji na pragu ondje grijehe ispitiva, sudi i šalje, repom pravdu kroji.”). Dante susreće i Parisa i Tristana koji su zbog zabranjene ljubavi u ovom djelu pakla. Susreće i Didonu koja je tu zato jer je počinila samoubojstvo. To je i Kleopatra koja je bludom dušu izgubila. Mislim da kazna nije dovoljno oštra te da bi ona mogla biti puno bolnija i mukotrpnija. Od citata mi se dosta dopao dio od 121. do 130. gdje mučenici govore o mukama koje proživljavaju te više nemogu trpiti. Mislim da ova kazna nije baš tako jaka kako to Dante navodi već malo pretjeruje i ja bih u taj krug pakla stavio puno veću kaznu. Inače mi se ovo pjevanje dosta dopalo.

Šesto pjevanje
Ovo šesto pjevanje spada u treći krug pjevanja te taj krug spada u neumjerene. U njemu se nalaze proždrljivci koji su dospjeli u taj krug zbog grijeha kao što su oholost, škrtost i lakomost. Kazne su pravedne i oni polegnuti moraju doživljavati muke jer ih tuče kiša, snijeg i led. Uz to još se i tu nalazi Ceber - zvijer koja im dere kožu, raskidava ih i mučenici doživljavaju vrlo velike muke. Kazna je sigurno pravedna te im se sve vraća što su oni učinili drugim ljudima za vrijeme života. Drugi su ljudi bili mokri, bosi i gladni baš zbog proždrljivca koji nisu imali samilosti s nikim. Dante u ovom dijelu pakla susreće Ciacca koji mu objašnjava koje su duše u ovom dijelu pakla i koja im je kazna tj. koje muke proživljavaju. Dante ga na početku ne poznaje te mu govori: “Možda je,- rekoh, tvoja patnja kriva, da mi tvoj lik iz pamćenja izmače, te mnim, da nikad ne vidjeh živa. Al’ tko si ti, što ovdje, gdje se plače, sjediš, a takva kazna ti je dana? Gadnije nema, premda ima jače.” (od 43. do 48. stiha). Tu mu Ciacco odgovara i govori da je on iz njegovog grada te da ga je proždrljivost smutila te je tako dospio ovamo. Mislim da kazna svima bude jednaka ako je grijeh isti, no kazna se određuje prema grijehu . Možda su neke kazne malo prevelike pa bi ih trebalo ublažiti npr. da ih Ceber samo čuva, pa neka ih kiša, snijeg i led iscrpe do zadnje kapi krvi .

Jedanaesto pjevanje
U ovaj krug pakla Dante stavlja nekoliko vrsta griješnika (nasilnike): "Ubojice, tko se ranom sveti, tko pljačka, hara - svi ti dane traju u prvom kolu, svak u svojoj četi." (od 37. do 39. stiha), te "Svi oni, koji ruku dignu na se, igraju, putem rasipnosti krenu, pa gubeć radost plaču u sve glase (od 43 do 46. stiha). Ovdje Dante govori o ljudima koji se nalaze u tom djelu pakla i njihivim mukama. “Nasilje čini Bogu, tko mu cijenu u srcu ne da, poriče ga, psuje i prezre narav i dobrotu njenu; stog treći pojas vatren pečat kuješ", te se u ovaj dio pakla dospijeva zbog nasilja protiv bližnjih, vlastite osobe, vlastitog imutka, protiv Boga i zavodnici žena. Kazna im je takva da moraju živjeti u predjelu smrdljivih para. Dante u ovom djelu pakla ne susreće niti jednog svog suvremenika. Mislim da su kazne dobro odabrane i nisu preokrutne, a moramo imati na umu da što dublje mi idemo u pakao tako kazne moraju biti sve strože i veće. U svakom slučaju moraju biti kažnjeni svi oni koji su počinili nešto krivo te je tako i u stvarnom životu, svatko odgovara za sebe i tako si i sam određuje kaznu koju je zaslužio.

Dvadeset i sedmo pjevanje
U ovaj dio pakla Dante smješta himbene savjetnike. U ovaj dio pakla su dospjeli svi oni koji su lagali i varali te se njihove duše ovdje pretvaraju u plamen. Tu se nalaze Odisej, Diomed i Guido de Montefeltro. Mislim da je to pravedna kazna za one koji su drugima lagali i varali i cijeli život, i time ga i mnogim ljudima uništili. Dante susreće jednu goreću dušu kojoj on daje informacije za razliku od dosadašnjih slučajeva. To vidimo u ovim citatima: "Nađe l' se sad tek u tom carstvu tamnom iz onih slatkih latinskih krajeva, gdje bješe izvor mojem grijehu sramnom, kaž', da l' Romanjom ratna zublja sijeva, il' mir je, jer sam s brda kraj Urbina i sedla, otkud Tiber nam se slijeva. Ja sam još slušo nagnut vrh dubina, kad vođ me dirne dajući mi znati: Govori; to je jedan od Latina." (od 25. do 33. stiha). U ovom pjevanju Dante i duša raspravljaju o stanju u domovini i duša mu povjerava svoje grijehe i priznaje da se kaje. Nakon toga Dante i Vergilije odlaze a to vidimo u ovim stihovima: ”Kad onaj svrši svoju priču cijelu, otiđe plamen svojim oštrim rogom palcajuć i tekući u cvijelu i ja i moj vođa stupismo tad nogom uz greben dalje k vrhu drugog luka, pod kojim oni, što svijet vezan slogom razdvajaju sad plaćaju sred muka”. (od 130. do 136 stiha). Ovdje vidimo Danteov pogled na taj dio pakla te se on oprašta, i tu ja osjećam taj oprost koji Dante daje zadnjim pogledom.

Trideset i četvrto pjevanje
U prvom najdubljem dijelu pakla nalazi se Lucifer i on je “vođa” kako Dante to govori. U citatu: ”Ja digoh oči, misleć ko prije još Lucifera ondje ugledat, al’ vidjeh tek gdje noge strše dvije.” Vidimo da Dante ni sam nemože vjerovat kako je Lucifer velik te si ga je on zamišljao drugačije pa ga je to vrlo iznenadilo. Također opisuje tu “rupu” u kojoj se nalazi Lucifer npr. “Nas ne čekaše dvor pun sjaja skupa, već grdna spilja od prirode šuplja, sa škrtim svijetlom i dnom punim rupa“. To nas na neki način zastrašuje ali i podsjeća na neke crtane filmove u kojima možemo vidjeti takve spilje. Isto Dante govori o Brutu i Kasiju i Judi koji se nalaze u Luciferovim ustima te Dante govori o njihovim mukama :“U svakim ust’ma griješnika imade drobeć ga zubima ko trilca jaka, da trojici najednom bol zadade.” I njihove s muke najteže i najbolnije. Dante opisje njihove muke, patnje i prizore kaje je doživio. Nakon što su vidjeli najadublji dio pakla odnosno Lucifera, Dante i Vergilije kreću van iz pakla što su brže mogli i kada su izašli Dante govori: ” …dok ne vidjeh čuda, od lijepih stvari, što se nebom gnijezde, kroz okrugao otvor jedan, kuda iziđosmo, da ugledamo zvijezde”. Vidimo da je Dante sretan što je napokon izašao i da je sretan što je ponovo ugledao svijetlo dana, nebo i prirodu oko sebe. Mislim da je ovo najbolje pjevanje, barem se meni najviše svidjelo i to zbog toga što sad znam kako je Dante zamislio najdublji, najmučniji i zastrašujući dio pakla – dio u kojem nema kraja mukama.