Bilješke o piscu:
Pisac hrvatskog realizma, rođen je 1859. godine u Senju. Pučku školu i dva razreda gimnazije završio je u Senju. Pet godina je bio učitelj u Senju, a tri je godine bio na konzervatoriju u Pragu. Napisao je sedam romana i oko stotinu pripovijedaka. Njegova prva knjiga pripovijesti je "Pavao Šegota" (1888). Djela su mu većinom prožeta senjskim krajem, alkarima, životom u Senju u kojem se isprepliću prkos, ponos, poniznost, ogorčenost i širina itd. Umro je 1905. bolestan i skrhan teškim životom. Njegova djela: Podgorske pripovijetke, Pavao Šegota, Posljednji Stipančići, Zapreke i dr.

Tema:
Povijest jedne patricijske obitelji

Likovi:
Valpurga, Ante, Lucija i Juraj Stipančić, Alfred, Getruda

Kratki sadržaj:
Zima je, 1834. g. u Senju. U bijednoj sobici Valpurga Stipančić, udovica propalog patricija Ante Stipančića, provodi dane s kćeri Lucijom koja ima tuberkulozu i kojoj je smrt sve bliža. Valpurga priča Luciji povijest bogatih patricijskih obitelji i žalosnu sudbinu obitelji Stipančić: Ante Stipančić se ženi s mnogo mlađom Valpurgom i raskošno slavi rođenje sina Jurja kojeg kao i ostale terorizira i unesrećuje svojim diktatorskim stavom i svjetonazorom. U ropstvu obitelji Juraj i sestra mu odrastaju kao bolesne osobe - Juraj kao bezosjećajno i okrutno biće, dok se Lucija formira u pretjerano osjetljivo biće. Obiteljski odgoj provodi isključivo Ante koji mučno obrazuje sina Jurja i ignorira Luciju. Juraj odlazi u Beč na studij, ali ga napušta i materijalno upropaštava oca koji propada i u svojim političkim nastojanjima. Ante se udružuje s kanonikom Vukasevićem koji se zalaže za ujedinjenje svih hrvatskih zemalja što nije i Stipančićev cilj koji želi ujedinjenje s Mađarima, ali je s Vukasevićem jer im obojici smeta vojnička vlast u Senju. Slomljen materijalnim i političkim neuspjesima i sinovljevim moralnim padom Stipančić se razboli. Lucija traži svoje pravo, pokušava ocu dokazati svoju vrijednost i ljudsko pravo, a njihove nesuglasice kulminiraju u svađi oko neznatnih stvari - Lucijine lektire. Ante umire ostaviši obitelj bez ičega. Juraj nakon mnogo godina dolazi iz Beča s prijateljem Alfredom koji zavodi i napušta Luciju, a Juraj primorava majku da rasproda kuću za njegove dugove nakon čega odlazi u Mađarsku gdje svoje ime mijenja u György. Majka i kći tonu u bijedu, Luciji su jedina svijetla točka lažna Alfredova pisma koja piše Martin iznoseći svoje iskrene osjećaje, na Valpurginu molbu. Lucija otkriva prijevaru pa duboko i bolno razočarana umire, izmučena ogromnom tjelesnom i duševnom boli. Bez ikakve pomoći od sina, bez imanja i želje za životom Valpurga Stipančić umire kao prosjakinja.

Analiza likova:
Valpurga Stipančić Udata za patricija Antu Stipančića. Sitna, crnomanjasta žena od 45 g. Nije tijelom nimalo kršnija od svoje kćeri. Brižan pogled njezinih tamnih očiju odaje patnju mnogo kušanog čeljadeta.

Lucija Stipančić Djevojka od 22 g., ali naoko mnogo mlađa od svoje dobi. Njezin puni, bijeli, gotovo prozirni ten slabašnog lica s ozbiljnim tamnosmeđim očima podsjeća na 15-godišnje djevojče što je jučer ostavilo zatvor kakvog strogog ženskog instituta. Pod jasno ocrtanim obrvama i bujnom tamnom kosom nalik je to bijelo i nježno lice s dugačkim, fino sadjelnim nosom i jasno crvenim usnicama na starinske portrete, ni vrlo tanki pas visokog struka, ni malene, jedva zamjetljive djevičanske grudi kao u 14-godišnjeg djevojčeta.

Juraj Stipančić (nakon školovanja) Mjesto sitnog, slabašnog i blijedog dječaka, kakav je pred 10 g. otišao u Beč, to je sada bio čovjek crvena nabuhla lica, suznih i izgubljenih očiju pod naočalama, čupave kratke brade i brka. Njegova okrugla glava izrasla je gotovo ravno iz širokih pleća, njegov glas bio je dubok i hrapav.

Alfred Čovjek nešto mlađi od Juraja, odjeven u elegantnom zimskom kaputu s ogrlicom. Bio je viši od Juraja i mršav. Lice mu je bilo blijedo, oči crne, mutne ali vesele. Imao je malen, crn, pomalo mijen brčić i nosio po strani male zaliske, mladi čovjek od 27 g., kavalir, učen, ugledan.

Izabrani dijelovi:
Djetinjstvo Lucije i Juraja: "...gojila se uz Valpurgu Lucija, dočim je sin Juraj pripadao skroz ocu od onoga dana kad je počeo da uči čitati. Lucija je bila vrlo živahna djevojčica te je poradi toga Valpurga pretrpjela mnoga ogovaranja od Stipančića koji je uopće za Luciju malo mario i samo jedno u pogledu njezinog odgoja odriješito zahtjevao: da ne smije na ulicu gdje bi došla u dodir s gradskom dječurlijom..."

Lucijina tuga i samoća te osjećaj napuštenosti: "Da, majčice, vi bi ste na nj digli pištolj jer ste mi mati, a jer nemam ni oca ni brata. Da vidite druge kako ih braća miluju, a one se braćom ponose."