Bilješke o piscu:
Josip Kozarac (1858. – 1906.), po zanimanju šumar, uveo je potpunije Slavoniju i njezine probleme u našu književnost. Svu pažnju posvetio je društvenim i ekonomskim pitanjima Slavonije, prodoru kapitalizma u selo i patrijarhalnom životu, a idejni i društveni sukobi među ljudima toga doba glavno su vrelo književnih tema u njegovim djelima. Kozarac je pretežno programatski pisac koji postavlja određenu tezu i rješava je u djelu. Pisac je novele Krčelići neće ljepote, romana Mrtvi kapitali, Među svjetlom i tminom itd. U nizu novela koje su proizašle iz neposredna života i tragične slavonske stvarnosti Kozarac je dao snažnu umjetničku sliku novog društvenog stanja i psihološki izvanredno dobro ocrtao suvremenike u njihovoj zbunjenosti i izgubljenosti, kao npr. u djelima: Slavonska šuma, Moj djed, Tena, Tri ljubavi, Tri dana kod sina, Oprava… Pored novela i romana pisao je pjesme i komedije (Turci u Karlovcu, Tartufov unuk…)

Vrsta djela:
Zbirka pripovijesti

MOJ DJED

Mjesto radnje:
Selo

Vrijeme radnje:
Od dvije godine prije djedove smrti pa nadalje...

Tema:
Djed

Motivi:
Djedov izgled, život, stan, gostoprimstvo, darežljivost…

Redoslijed opisa:
- Djedova smrt i vanjski izgled
- Djedova kuća, opis posjeta djedu
- Djedovo poznavanje prirode i gostoprimstvo
- Djedov odnos prema pravdi
- Djedov odnos prema radu
- Djedovi savjeti
- Djedove priče
- Djedova pomoć drugima
- Djed na sajmu, njegova darežljivost
- Djedu nije teško umrijeti
- Djedova smrt
- Pisac opisuje svog djeda unatrag nekoliko godina prije smrti.

Analiza glavnog lika:
Djed
Umro je jedne jeseni iako se činilo de je prije zaspao nego umro. Bio je dobroćudan, darežljiv, uvijek je bio spreman pomoći i želio je svima ugoditi, a osobito se volio prisjećati starih vremena. Nije mu bilo teško umrijeti jer mu je obitelj bila složna.

Sporedni likovi:
Djedova obitelj, seljani, lovci

Jezik i stil:
Priča je napisana na hrvatskom književnom jeziku - štokavskom narječju i ijekavskom izgovoru. Ima i nekih riječi na drugim narječjima. U priči se pojavljuju epiteti, usporedbe, metafore…

SLAVONSKA ŠUMA

Mjesto radnje:
Šuma

Vrijeme radnje:
Neodređena godina dana – neodređeno godišnje doba

Tema:
Šuma, život u šumi

Ideja:
Prirodu treba čuvati tako da ju možemo čistu i očuvanu predati svojim potomcima.

Motivi:
Šuma kroz godišnja doba, rad u šumi, lovovi…

Redoslijed opisa:
- Šuma, drveće u šumi
- Različita promatranja šume
- Šuma noću
- Slavonac i šuma
- Šuma u proljeće
- Šuma ljeti
- Životinje u šumi
- Ptice u šumi
- Lov na patke
- Rad u šumi
- Brojanje drveća
- Razgovori s Bartolom
- Završetak brojanja drveća
- Procjenjivanje drveća
- Lov na srne
- Sijanje žira
- Šuma kroz povijest
- Pisac opisuje šumu kroz godišnja doba.

Glavni likovi:
Šuma, šumar

Šumar
Nadasve voli svoju šumu, voli biti u njoj jer se tamo osjeća kao kod kuće.
Šuma mu je najveće blago i štit od vremenskih nepogoda.

Sporedni likovi:
Bartol, lugari, lovci i ostali ljudi

Jezik i stil:
Priča je napisana na hrvatskom književnom jeziku – štokavskom narječju i ijekavskom izgovoru. Tu su i dvije - tri riječi na drugim narječjima. U priči se pojavljuju epiteti, metafore, usporedbe, gradacije, onomatopeje… Priča ističe važnost prirode, a i to kako je ljudi često bespotrebno uništavaju.

Godišnja doba u „Slavonskoj šumi“:
- Proljeće:
U proljeće se priroda budi, rastu pupovi, dolaze životinje. Epitetima dočarava boje, onomatopejom glasanje životinja, metaforom razne pojave u prirodi…
- Ljeto:
Pisac gradacijom i usporedbom dočarava razliku između ljeta kad se životinje vraćaju u šumu, i proljeća kad su životinje uglavnom na livadama. Epitetima dočarava boje, a metaforom razne promjene u prirodi. Ima i onomatopeje.
- Jesen:
Pisac u najviše opisuje procjenu i sječu drva te lov. Pri tome se koristi metaforom, onomatopejom, usporedbom,epitetima i pomalo personifikacijom.
- Zima:
Zima se piscu čini prazna jer su posjekli šumu, pa to ističe svim pjesničkim slikama.