Bilješke o piscu:
Byron, George Gordon (22. 1. 1788. - 19. 4. 1824.), engleski književnik. Potomak Normana, sin “mahnitog Jacka“ i ekscentrične majke, Byron je bio u priličnoj mjeri nasljedno opterećen. Neko je vrijeme, kao lord, sudjelovao u radu Gornjeg doma i istakao se govorničkom vještinom. Njegova primamljiva vanjština i zanimljiva ličnost učinila ga je ljubimcem žena. Nakon razvoda zbog hajke zauvijek napušta Englesku. Putuje cijelom Europom i Bliskim istokom.
Neukrotiv je buntovnik: upleće se u zavjeru talijanskih karbonara; protjeran iz Italije odlazi u Grčku, gdje moralno i materijalno pomaže njezin oslobodilački pokret i umire u taboru ustanika.
Byron je jedan od najistaknutijih engleskih književnika. Glavna su mu djela: Putovanje Childa Harolda, Don Juan, The Giaour, The two Foscari, Cain, Heaven and Earth, itd. Osobito je poznata i poema The prisoner of Chillon.
Byron je u poeziju uveo nekoliko glavnih motiva revolucionarnog romantizma: idealizira primitivne domoroce, junaci su mu strastveni borci i razočarani individualisti koji mrze suvremeno društvo.
Byronovim djelima dominira slobodarska misao i protest protiv zla u životu. Svojim buntovnim stavom, titanizmom, satirčkim duhom i melankonijom Byron je izvršio snažan utjecaj na ostale romantičare te pored Shakespearea najviše utjecao na književnost XIX. stoljeća.

Stil pisca:
U Byronovim djelima romantički životni nazor predstavlja se u svom definitivnom obliku. Byronovi junaci osjećaju potpun nesklad između sebe i svojih moralnih načela, i upravo to osjećanje nesklada i raskola uzrok je rađanja osjećaja promašenosti, usamljenosti, suvišnosti... Uzore za svoje junake Byron je tražio u svom vlastitom životu, tako da se njegov život doima kao život najizrazitijeg romantičnog junaka. Njegovi junaci su individualisti s burnim unutarnjim životom koji u sebi nosi crte demonskog.

Analiza djela:
Byron u svom velikom i značajnom djelu Putovanje Childa Haralda opisuje čovjeka koji nije našao svoje mjesto pod suncem, čovjeka koga je sredina odbacila i nije mu namjenila neku društvenu ulogu. Njega odbacuju oni koji su mu bili najmiliji i zbog toga je primoran otići iz domovine koju je toliko volio. Njegova jedina utjeha je borba s prirodom, s olujama i valovima. Dok mornar žali za domovinom, ženom i djecom koji ostaju sada sami, on ne žali ni za čim, samo žali što je postao bezosjećan, bez želja i nekog određenog cilja, ustvari on žali što ne žali ni za čim.