O PISCU:
Vladan Desnica rođen je u Zadru 1905., a umro je u Zagrebu 1967. godine. Radio je u odvjetničkoj kancelariji svoga oca, zatim, nakon rata, kao načelnik u Ministarstvu financija i potom kao profesionani književnik. Prevodio je s talijanskog, francuskog i ruskog. Djela: ''Zimsko ljetovanje'', ''Proljeća Ivana Galeba'', ''Olupine na suncu'', ''Proljeće u Badrovcu'', ''Koncert'', ''Slijepac na žalu'', itd.
KNJIŽEVNI ROD: epika
VRSTA DJELA: roman - esej
FABULARNI TIJEK:
1. Sjećanje na igre iz djetinjstva te na obitelj
2. Priča o blagovaonici njegove kuće iz djetinjstva i o gostima koji su im dolazili tada
3. O smrti, tavanima, početku karijere violonista i nesreći
4. O nedjelji te sjećanje na susjeda Egidija i jednu njegovu kćer, Kalpurniju
5. Priča o svojoj filozofiji i filozofiji općenito
6. Sjećanje na glumačku predstavu iz djetinjstva i odlazak Kalpurnije te smrt majke
7. O prijateljstvu s Ivanom, Matom i Petrom Glavonjom te ''zašto je plakao Slinko?''
8. O smrti jedne bivše djevojke Alde
9. O razgovoru s fra Anđelom o Bogu
10. Ponovni susret s Ivanom i Matom
11. O prijatelju glumcu
12. Sjećanje na brak s Dolores
13. O smrti kćeri Maje i povratku u rodni kraj
14. Pisac dobiva novog ''sustanara'' u bolničkoj sobi, koji ubrzo odlazi
15. Operacija
16. Izlazak iz bolnice
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
PISAC:
''Prelazim dlanom po licu, i konstatiram: brada mi je prilično ponarasla.''
''Odatle mi je, možda, ostala za čitav život ta vječita dvojnost, ta osnovna podjela svega u životu i svijetu na zonu svjetlosti i zonu mraka.''
PIŠČEV DJED:
''Moj djed bio je snažna, zdrava priroda, energičan poslovan čovjek. (...) Nije bio nimalo sentimentalan. Ili tačnije, to je bivao samo u onim kalendarski određenim prigodama koje su u tu svrhu ustanovljene.''
PIŠČEVA MAJKA:
''Majka mi je bila žena s tihim, dubokim osjećajima koji nikad nisu izbijali na površinu u ekspanzivnim izljevima. Dobra, strpljiva, prema svakome naklono predubijeđena još i prije nego bi ga upoznala...''
''Često sam, u proljeće, u malom no gustom, sjenovitom vrtu iznad kuće dugo ležao u njenom krilu. Gledao sam odozdo njene jasne i smirene oči nadnesene nada mnom.''
O DJELU:
Najveći je umjetnički domet Desnica ostvario romanom ''Proljeća Ivana Galeba''. Fabula je u njemu gotovo atrofirala, a umjesto vanjske događajnosti u prvom su planu meditacije, psihološke reakcije, reminiscencije i analitička razmatranja glavnog lika – intelektualca i umjetnika Ivana Galeba. Pripovjedna je tehnika pod dojmom Proustova romanesknog ciklusa ''U traženju izgubljena vremena'': i Desničin se lik retrospektivno vraća u svijet djetinjstva i mladosti i želi rekreirati prošle događaje. Zbog toga važnu ulogu u djelu dobivaju asocijacije, sjećanja, uspomene, rekonstrukcije atmosfere, zvukova, boje i mirisa. No glavni je lik i misaoni subjekt i značajan dio romana zapremaju njegove kontemplacije i razmišljanja o raznim temama, i to u formi samostalnih, esejističkih digresija. Tipološki gledano, ''Proljeća Ivana Galeba'', upravo zbog brojnih meditativnih sastojaka i diskurzivnih pasaža koji napuštaju pripovjedni tijek, primjer je tzv. romana – eseja. To je ujedno i primjer djela otvorene strukture, otvorene raznim poticajima i različitim tipovima proznog izraza. Nekoliko je ranije objavljenih Desničinih novela i pjesama skladno ukomponirano u strukturu romana.
... ono zbog čega se u nekoga zaljubljujemo nisu njegova svojstva, kvalitete, atributi, već njegov identitet, goli identitet, naprosto fakat što je on baš on, što je ona baš ona.
Stvar je naprosto u tome da treba biti ono što jesi.
Žene su bolji dio čovječanstva. Ako ti, među ravnodušnim, sobom zaokupljenim ljudima, neko pruži ruku da te izvuče iz neprilike, to će uvijek biti žena. Ona će imati kudikamo više shvaćanja za tvoje bubice, za tvoje bolećivosti.
Bog će živjeti dotle dok ljudi budu imali potrebu vjerovanja.
|
