Bilješke o piscu:
William Shakespeare živio je u jednom od najvitalnijih razdoblja engleske povijesti. Shakespeare, rođen z gradiću Stratfordu, kao dvadeset jednogodišnji mladić kreće u London gdje je surđivao s dramatičarima te je ubrzo počeo sam surađivati. Napisao je mnogo vrhunskih djela koja su ga proslavila u cijelom svijetu a to su Romeo i Julija, Hamlet, Macbeth, Otelo, Kralj Lear i Kleopatra. Ta djela pisana su u nekoliko faza, a kraj tj. zadnja faza sastoji se od smirenih djela gdje se pisac pomiruje sa svijetom. U to vrijeme engleski jezik postiže zrelost i bogatstvo koje daje odlične uvijete za stvaranje književnih djela

KNJIŽEVNI ROD: drama
VRSTA DJELA: komedija

O DJELU:
''San Ivanjske noći'' napisan je u vedroj fazi Shakespearova stvaranja. Predstavlja spoj komedije i pastorale.
Radnja se odvija na 3 plana - dvorskom, pučkom i vilinskom:
1. dvor kralja Tezeja; ljubavni jadi dvorjana
2. atenski obrtnici pripremaju igrokaz za svadbu
3. čarolije Ivanjske noći (*Ivanjska noć, 21.06. - dan sv. Ivana Krstitelja, najdulji dan i najkraća noć, u narodu posvećena nadnaravnim stvorenjima)
Najslabije je uspio prikaz dvorskog društva, najkomičnije obrtnici, a najlirskije vile i vilenjaci.
Shakespeareov "San Ivanjske noći" bez sumnje je jedno od najrazigranijih i najlepršavijih, ali i fabulativno najkompleksnijih djela velikog dramskog pjesnika. Tri osnovne niti priče spajaju se i prepliću nadahnuto, slobodno i razbarušeno, pozivajući redatelja i glumce da sami otkriju i oblikuju svoj put kroz predstavu, kao i njen put do publike. Pri tome nam "dvorski zaplet", s nekoliko ljubavnih odnosa, nudi, uvjetno rečeno, melodramu, svijet zanatlija ključa začudnim humorom, a onostranost vilinskog carstva zavodi svojom snovitošću.

MJESTO RADNJE: Atena i obližnja šuma

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
TEZEJ, atenski vojvoda
HIPOLITA, amazonska kraljica, Tezejeva vjerenica
EGEJ, starac, otac Hermijin
LISANDAR i DEMETRIJE, mladići, zaljubljeni u Hermiju
HERMIJA (niska crnka), Egejeva kći, zaljubljena u Lisandra
HELENA (visoka plavuša), zaljubljena u Demetrija
FILOSTRAT, Tezejov dvorski meštar
KLIN, tesar (PROLOG u međuigri)
VRATILO, tkalac (PIRAM u međuigri)
FRULA, krpač mješina (TIZBAu međuigri)
SURLA, kotlokrp (ZIDu međuigri)
GLAD, krojač (MJESEČINA u međuigri)
TUTKALO, stolar (LAV u međuigri)
OBERON, vilinski kralj
TITANIJA, vilinska kraljica
MALIK (Robin Veseljak), vilenjak, Oberonov šaljivac i pomoćnik
GRAŠKOV CVIJET, PAUČINA, METULJ, GORUŠIČNO ZRNCE, vilenjaci u Titanijinoj službi

SADRŽAJ:
Vojvoda Tezej i Hipolita spremaju se za vjenčanje, kad stigne Egej s kćeri Hermijom i moli vojvodu da joj naredi da se uda za Demetrija. Tezej naređuje Hermiji da posluša oca u roku od mjesec dana, inače mora poći u samostan ili umrijeti. Ali Hermija voli Lisandra, te njih dvoje odluče pobjeći i sastati se u šumi. Hermija to povjeri prijateljici Heleni, a ova kaže Demetriju, u kojega je zaljubljena. Tada Demetrije pođe u potjeru za ljubavnicima, a Helena u potjeru za njim. Skupina se atenskih obrtnika pod vodstvom tesara Klina sastaje radi dogovora o komadu na temu Pirama i Tizbe koji žele izvesti na Tezejovu vjenčanju; oni odluče uvježbati predstavu u šumi. Oberon i Titanija, vilinski kralj i kraljica, svađaju se oko podmetnutog dječaka kojega je Titanija ukrala. Nezadovoljni se Oberon osvećuje tako da naredi vilenjaku Maliku da nađe poseban cvijet koji će iscijediti Titaniji na oči kad zaspi. Zbog toga će se ona zaljubiti u prvo živo biće koje vidi nakon buđenja. Videći da Demetrije odbija Helenu, Oberon kaže Maliku da iscijedi sok i na Demetrijeve vjeđe. Ali Malik pogriješi i to učini Lisandru, koji se probudi i zaljubi u Helenu, te pođe za njom ostavljajući Hermiju samu. Obrtnici počinju pokuse nedaleko od mjesta gdje je usnula Titanija. Malik se uplete u njihov posao i tkalcu Vratilu nasadi magareću glavu. Njegovi se prijatelji uplaše i razbježe, probudivši usput Titaniju. Ona se zaljubi u Vratila i zapovijedi vilenjačkoj pratnji da ga dvore kao gospodara. Hermija ide u potragu za Lisandrom, misleći da ga je Demetrije ubio. Oberon je ljut na Malika zbog pogreške, pa mu zapovijeda da dovede Helenu, a Demetriju nalijeva sok u oči. Dolazi Helena, a za njom Lisandar moleći ju za ljubav; uto se budi Demetrije, pa ju ion moli za ljubav; zatim dolazi Hermija koju kori Lisandar, a Helena misli da se svi rugaju njoj. Demetrije i Lisandar zazivaju jedan drugoga na dvoboj. Malik oponaša njihove glasove i voda ih po šumi dok ne padnu u san. tada Malik stavlja protivan sok na Lisandrove oči da mu se vrati ljubav prema Hermiji. Oberon također oslobađa Titaniju od čari jer mu je u međuvremenu dala onog dječaka.I Malik skida magareću glavu s Vratila. Tezej i Hipolita stižu u lov, skupa s Egejom, te nađu u šumi usnule ljubavnike. Saslušavši njihovu priču, Tezej odredi da svi pođu u Atenu i vjenčaju se kako žele, usprkos Egejevu prigovoru. Vratilo se vrati svojim prijateljima te nastave uvježbavati predstavu. Poslije svadbene večere, Tezej izabere priču o Piramu i Tizbi koja se izvodi pred svim ljubavnicima. Oni se zatim povlače, a Oberon i Titanija u plesu i pjesmi svima požele blagoslov. Naposljetku se Malik oprašta s publikom.

Egej govori Hermiji:
''Ne obeća li vašoj milosti
Demetrija se odreć, zahtievam
Atensku tada povlast, pa ću s njom
Ko svojom stvari postupati.
Za ženu dat ću tom je čovjeku
Il smrti, jer u takvom slučaju
Bezodvlačno je zakon zahtieva.''

Demetrije se obraća Heleni:
''Ja ne ljubim te, dalje me ne goni!
Lisandar gdje je i Hermija liepa?
Da smaknem njeg, jer ona mene bije.''

Helena govori Demetriju:
''Vi privlačite kao magnet mene
Al srce vam je tvrdi stanac-kamen;
Ne privlačite ipak željeza,
Jer srce moje vjerno je ko ocjel!
Kad prestanete privlačit me k sebi,
I ja ću prestat tada vas progonit.''

Helena sama sebi:
''Ne, ne, ko medjed ja sam ružna toli,
Blizine moje sama zvier ne voli;
Je l' čudo dakle, kad Demetrij jadnu
Izbjegava me ko strašilo gadnu.''

Helena se obraća Hermiji i krivi ju što joj se Demetrije i Lisandar rugaju:
''Zar nisi za mnom poslala Lisandra,
Da ruga mi se, hvaleć mi ljepotu?
A ljubavnika drugog, Demetrija -
Što malo prije odbaci me nogom -
Da nazivlje me božicom i vilom,
Božanskom, divnom i još nebeskom?
Zašt zbori tako onoj koju mrzi?
I zašto sad Lisandar iznenada
Da odbija tu ljubav, koje mu je
Cijela duša puna; a da niesi
Još ti to htjela; na to ga potakla?
Kad nisam u milosti, košto ti si,
U negvama tol' sretna ljubavnim;
Da, biedna više, neljubljena ljubeć -
S tog smiluj mi se, ne preziri me.''