O PISCU:
Eugene Ionesco je francuski dramatičar rumunjskog podrijetla. Jedan je od najistaknutijih predstavnika antiteatra. Rođen je 1909., a umro 1994. godine. U književnost ulazi zbirkom pjesama ''Elegije za sićušna bića''. Dramskom se književnošću počeo baviti sasvim slučajno. Antikomad ''Ćelava pjevačica'' mu je donio jedno od značajnijih mjesta među predstavnicima avangardnog teatra. Ostala djela: ''Instrukcija'', ''Žrtve dužnosti'', ''Poduka'', ''Nosorog'', ''Kralj umire'' i dr.

MJESTO RADNJE: pusti otok na kojem žive Stari i Stara

ANALIZA JEZIKA I STILA:
epiteti: poštovane dame, životnih ruža, lijepe oči, crne vlasi
usporedbe: ko kifla, kao drugi

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
Stari, 95 godina
Stara, 94 godine
govornik, 45-50 godina, nijem

KRATAK SADRŽAJ:
Glavni su junaci ove tragične farse Stari i Stara. Ovaj stari bračni par živi u kuli na pustom otoku i potpuno su odvojeni od ostalog svijeta. Život im je bio ispunjen razočaranjima i neuspjesima. Stari je odlučio pozvati na otok ljude (zapravo nevidljive izmišljene goste), kako bi im prenio poruku koja može spasiti čovječanstvo. Njima je namijenio stolice. Prijateljski pristižu: Gospođa, Pukovnik, “Lijepa”, njezin muž te mnogi drugi. Stari i Stara razgovaraju s njima i donose im stolice, no one ostaju prazne budući da su ti posjetitelji nevidljivi (zapravo postoje samo u njihovim glavama). Broj posjetitelja i stolica se povećava. Među tim posjetiteljima predviđen je i car. Nakon što su se svi skupili dolazi govornik preko kojega Stari želi poslati poruku svijetu i budućnosti. Iako je on jedina realna osoba uz Staroga i Staru njegova se pojava na pozornici doima nestvarno. Stari započinje svoj govor, zahvaljuje svim prisutnima, uglavnom govori o njihovoj prošlosti, te predaje riječ govorniku. Puno patetike i nepovezanosti odjekuje u Starčevom govoru. U tom trenutku Stari i Stara postaju suvišni i uz poklike “Živio car” skaču s prozora svoje kule u more. Gledatelji uzalud čekaju Starčevu poruku, jer se otkriva da je govornik nijem.

O DJELU ''STOLICE'':
Ionescove ''Stolice'' predstavljaju složen i kompleksan dramski tekst. Mogli bismo reći da se isprepliću sljedeće teme: promašenost i uzaludnost života, samoća te nemogućnost komunikacije, no čak je i sam autor ove drame Ionesco naveo da je tema ove drame ''ništa''. Tema nije poruka, nisu ni neuspjesi u životu, ni moralni slom starih, već odista stolice, a to znači odsutnost lica, odsutnost cara, Boga, odsutnost materije, irealnost svijeta, metafizička praznina; jednostavno, tema je komada ''ništa''. nNaime, kazalište je za Ionesca ''čarobna umjetnost'', njegov jezik nije koncepcija ili ideja, već mit koji govori o ljudskom stanju i sudbini. Cijela je tradicionalna dramaturgija ovdje stavljena u pitanje. Radnja više ne prati neku složenu fabulu koja se sve više zapetljava i na kraju otpetljava. Osobe nisu nesvakidašnje, niti prosječne već su to osobe bez karaktera.