Bilješke o piscu:
Josip Kozarac je jedan od najznačajnijih pisaca hrvatskog realizma. Rođen je 1858. g. u Vinkovcima, gdje je i umro 1906. g. Iako je po zanimanju bio inžinjer šumarstva već je s 18 godina počeo objavljivati književna djela. Najvrijedniji je njegov doprinos u proznom pripovjedanju pa je tako u novelama zorno prikazao događaje iz života ljudi Slavonije (Biser Kata 1887.; Proletarci 1888.; Dona Ines 1895.; Tena 1894). Ekonomske i socialne probleme svog zavičaja obradio je u romanu "Mrtvi kapitali" (1889.), a kritiku sistema i društva iznio je kroz roman "Među svjetlom i tminom" (1891). Napisao je i nekoliko komedija (Turci u Karlovcu, Tuna Bunjavilo, Tartufov unuk) te niz kniževnih crtica i pjesama.

Kratki sadržaj:
Tena je bila siromašna djevojka posebne ljepote koja je odrasla u jednom slavonskom selu. Otac je uglavnom izbivao iz kuće, a majka, boležljiva, željela je da joj se kćer što prije uda. Majka ubrzo umire nakon što je Teni odredila za muža momka iz sela, ali Tena, osjetivši iznenadnu slobodu, odbija brak. U njihovu kuću uskoro se doselio vojnik Jaroslav Beranek. Između njih se razvija ljubav, ali jednog dana vojska odlazi iz sela, a s njom i Tenin ljubavnik. Tena je jedno vrijeme tugovala, ali tada se pojavljuje imućni Leon Jungman koji se doseljava u taj kraj kao zastupnik jedne poznate tvrtke. Na očev nagovor Tena prihvaća Leonove pozive i nastoji uz njega zaboraviti svoju prvu ljubav. Nakon godine dana Leon odlazi, a Tenina ušteđevina se polako prazni zbog očevog rasipničkog života i Tena polako shvaća da je sama. Sada ima dva ljubavnika, Jozu Matijevića i ciganina Đorđu. Cijelo selo je osuđivalo Teninu sebičnost i zavidjeli su joj na njenoj ljepoti, pa su joj se neke seoske žene odlučile osvetiti. Jedna stara ciganka donijela je robu koja je bila zaražena boginjama i poklonila je Teni. Tena se nažalost razboljela i nakon bolesti ostala je unakažena tako da je nitko nije više nije pogledao. Živjela je sama, ali jednog dana se vratila sreća u njen dom. Jaroslav Beranek se vratio. Kupio je propalo imanje Tenina oca i odlučio s Tenom započeti novi život.

Sociološka analiza Tene:
Tenina obitelj je bila vrlo siromašna. Otac je slabo mario za obitelj, veći dio vremena provodio je u gostionici , a majka, bojeći se za kćerinu budućnost, željela ju je nekako udomiti kako bi joj osigurala siguran život. Tenino jedino bogatstvo je bila njena ljepota i ona je bila svjesna da će, koristeći svoj izgled, moći privući čovjeka koji će joj pružiti materijalnu sigurnost kad se već nije mogla udati iz ljubavi. Psihološka analiza Tene: Kroz pripovijetku su vrlo dobro oslikane Tenine psihološke osobine. Ona je odlučna, svjesna kako može opstati u tome vremenu i sredini, ali je pomalo ohola i sebična, jer ne misli na to da svojim postupcima ugrožava sreću drugih. Njenu tužnu sudbinu preodredila je njena nesretna prva ljubav i siromaštvo, pa je odlučila da njen odnos prema muškarcima ne vode njeni osjećaji nego potreba da se osjeti voljenom i zaštićenom.

Što je uzrok Tenine nesreće? Teni je jedino njena ljepota davala osjećaj sigurnosti i nadmoćnosti nad ostalima. Strahovita bolest koja joj je kao posljedicu ostavila unakaženo lice oduzela joj je taj osjećaj sigurnosti. Ona je shvatila da je svima bila samo predmet zabave i da je stvorila oko sebe lažnu sigurnosti. Ona, kao osoba, nažalost više nikome nije bila važna.

Dojam o Teni kao osobi:
Ja ne mislim da je Tena bila loša kao osoba. Ono što je ona radila i kako je živjela bilo je doista nepromišljeno, ali svemu tome je uzrok bio njen strah da je ne zadesi sudbina njene majke. Njezina ravnodušnost i nepravedni postupci prema ženama čiji je bračni život ugrozila bili su njeni očajnički pokušaji da osjeti da je nekome potrebna i važna. Tek kroz svoju nesreću ona se pokajala jer je shvatila da je time počinila mnoge grijehe i pogreške.

Dojam o djelu:
Ova pripovijetka je zanimljiva jer se iz nje može izvući i pouka. Ona nam govori da se čovjek ne smije mjeriti po materijalnom stanju već po svojoj dobroti i vrlinama. Svatko se treba potruditi da postigne što više u životu, ali ne smije oduzimati drugima pravo na vlastitu sreću. Treba vjerovati da svatko ima šansu da naiđe na onaj "pravi" putokaz u životu, onaj pravi put do sreće. Kraj ove pripovijetke je pravi dokaz za to.